Zemlja se usljed spregnutog gravitacijskog utjecaja Sunca i Mjeseca ponaša poput zvrka – njena osa rotacije opisuje konus, što je na modelu prikazano kretanjem laserske zrake. Svojim zamišljenim vrhom – crvenom točkom na vrhu – osa opisuje krug na nebeskom svodu, za vrijeme koje se zove Platonova godina. Dužina Platonove godine nije uvijek ista: izolirana od drugih utjecaja, revolucija ose traje 26.000 godina, ali na nju se nadovezuje obrtanje Zemljine putanje oko fokusa u kojem se nalazi Sunce, te ona pokazuje stvarnu periodičnost od oko 23.000 godina. Zato zvijezda koja pokazuje sjever nije uvijek ista – danas je to Sjevernjača a za oko 11.500 godina biće to zvijezda Vega u sazviježđu Lira.
Precesija se opaža sa Zemlje kao veoma lagano pomjeranje ravnodnevnih točaka (točaka ukrštanja plohe ekliptike i ekvatora) duž ekliptike u smjeru suprotnom Zemljinom kretanju: za jednu Platonovu godinu one obiđu cijelu orbitu i vrate se u početni položaj. Precesija prije svega utječe na sezonsko osunčavanje srednjih i malih geografskih širina. Njeno klimatsko djelovanje je najveće u blizini ekvatora.
